Prvi dan u sistemu nisam imala fasciklu.
Imala sam kesu iz Maxija, u njoj papire, u glavi paniku
i u stomaku osećaj da će me neko uskoro pretvoriti u “slučaj”.
Na šalteru su me gledali kao da sam pogrešno popunjen formular,
ne kao čoveka.
Tada sam shvatila: ovde se ne dolazi da ti pomognu.
Ovde se dolazi da te svrstaju.
I kad te jednom svrstaju, više nisi osoba.
Postaješ redni broj sa fasciklom.
A fascikle, naučila sam, nikad ne spavaju.
......
Sve u Svemu - Nikom Ništa
Poglavlje 10:
Ponovni susret sa ludilom i pokušaj da shvatim gde sam
(„Ovo Nije poglavlje - ovo je zapisnik u pokušaju“)
Duboko sam u sistemu kada mi je jedina topla stvar u životu - dim iz pušionice.
Dobrodošla ja u carstvo gde ništa ne smem, a sve moram, gde je san zabranjen luksuz, a
lekovi se dele šakom i kapom kao bombone na vašaru.
I tih sledećih dana, kad su mi konačno dozvolili da iz ćelije izolacije predjem na “društveni” nivo - nisam mogla da hodam.
Nogama sam pipala tavanicu, a očima jedva razabirala gde mi je levo, a gde:
“izvol'te kod doktora"